Pokušo sam da se otrgnem opsesivno posesivnoom porivu-net blogerizmu ali bezuspesno. Jutranji ritula : otvaram oci ustajem iz kreveta i jedina fizička aktivnost – idemo blago i nežno savijanje ka napred idemo pružimo ruku ka sivom dugmet /ON/ kreće bljestaviolo na monitoru koje me tera da počnem da se aktivnije budim, rrrrr rrrr rrrr rrrrrr, pa nežno plavi ekran da se ne trgnem i ne pobegnem od jarkih boja pa Welcome, pa sledi umilni zvuk truuummmm i eto ga počeo je još jedan dan života na NET-u. Klik klik klik klik klik klik klik klik klik klik….
Poslala mi je poruku. Ne mogu više da razmišljam. Kako je lepo pisati. Aaaaaa. Ode ceo sistem u djavola, ovog trenutka, pobedio sam, odlazim u stvaran svet oko mene, počinjem da pevušim. Prijatno čitanje i majanje po žici.